utorak, 30.12.2008.
ajde, napokon, za neke ...
da, veoma dugo nisam ništa napisala...
za sve je kriv facebook
stalno visim na njemu
ali eto, sad sam tu
za početak
SRETAN BOŽIĆ sa zakašnjenjem
šta se događalo do sad od rapske fjere?
svašta. multo toga. multo lijepih, multo malo manje lijepih, i multo ružnih stvari.
detalja će biti, kao i priča, ali drugom prigodom.
prvo trebam malo kalendar uzet u ruke, pogledat kad je šta bilo, i onda ćemo lijepo da napišemo malo izvješće sve onog multog
dakle sve što je bilo, bit će u izvješću dogodine
za sad vam svima želim SRETNU NOVU GODINU, da se lijepo provedete i ne napijete (ovo su uranjenje želj:o)
pozdraf sa sunčanog Raba
pozdraf
subota, 30.08.2008.
napokon da nešto napišem...
eto, prošlo je već dva mjeseca od mog posljednjeg posta, pa mislim da bi bilo vrijeme da nešto i napišem. svašta se događalo
za rođendan je bilo sve super. kod mene je bio kao mali party, a poslije u grad. u gradu sam se našla s frendom koji isti dan slavi rođendan, pa sam morala svoj rođendan proslavit u njegovom društvu, što mi je jako teško palo
nakon toga vjerojatno prvo slijedeće veće događanje je bila rapska fjera. naravno, to je značilo i moj ovogodišnji prvi nastup na njoj sa samostreličarima
tiki i ja
polovična ekipa
inače, rapska fjera traje tri dana, 25,26 i 27.7. i u ta tri dana Rab se pretvara u ono šta je bio i u srednjem vijeku (barem gornja ulica i dio pod gradom na moru). ima ića, ima pića, ima svega
poslije toga, sljedeće važno je bio nastup za velu gospu, također na Rabu, koji je bio SPEKTAKULARAN. čim je voditelj igara rekao: neka igre počnu; počela je tuča, i svi su bježali da spase glavu od tuče veličine od lješnjaka pa do oraha. naravno, ni ja nisam prošla bez pogodaka. jedan u lijevu ruku i jedan u lijevo oko, na svu sreću prošao je između naočala, pa me samo oko peklo. tu večer kad je prestala tuča i kiša, otišli smo u forum na piće i malo duže zaružili. izlazak je bio fenomenalan, i naravno jedva se čeka da opet tako izađemo
u utorak sam postala dobrovoljni darivatelj krvii baš sam ponosna na sebe. 18 godina i odmah počela davat krv
inače, šta se radi? radi se u trgovini sa suvenirima pa se nije stizalo ništa radit na kompu, blogu, itd. ali sad završavam u srijedu s poslom, jer počinje nastava. na maturalac nisam išla, ali zato za uskrs odo ja za njemačku, francusku i zemlje uokolo njih.
ali prvo se treba pripremit za putovanja s udrugom samostreličara koja slijede- poreč slijedeći vikend, potom vikend poslije šibenik, pa dubrovnik, kostajnica,...
kisikisi i pozdraf
subota, 28.06.2008.
hepi brzdej
hepi brzdej tu mi
i svima koji su rođeni na dan kao i ja
utorak, 29.04.2008.
čakovec, 25.-26.04.
prvo ću reć kako mi je bilo... FANTASTIČNO!!!!
stvarno i u punom smislu riječi!
a sad kako je bilo, od početka prema kraju...
krenuli smo u petak ujutro, negdje oko 10h je bilo.
taj dio puta do čakovca nije zanimljiv, pa nema se šta ni za reći.
dio poslije večere je bio zanimljiv.
poslije večere otišli smo na koncert hladnog piva, koji je počeo u 21h u čakovcu, dio grada se zove jezero stari grad. išlo nas je dosta, ali ne svi. a mi koji smo bili odlično smo se zabavili. svi smo znali sve pjesme koje su pjevali, i skakali smo u ritmu. koncert je, nažalost, trajao prekratko, svega do 23h.
nakontoga, skupili smo se, i s vodičem (maneken, prijatelj jednog člana udruge), otišli prema centru na piće i čagicu. odveo nas je u kafić, disko, ča god već, po imenu arcus. na prvi pogled, extra šminkersko mjesto prepuno ljudi, nigdje mjesta za plesanje, polako dosadno... ali samo nakon par minuta, mišljenje se promijenilo... spustili smo se skroz na drugu stranu kafića i ugledali drugi dio udruge (također mlađi dio kao i mi. ja sam najmlađa:o). polako smo se opustili, započeli se njihati u ritmu muzike za ples, pa plesati, i tako na dalje...
neki su ostali duže, neki kraće. još par osoba i ja smo otišli oko 2.30, jer više nismo mogli, tj. oni nisu više mogli, a ja sam otišla jer je išla i voditeljica sekcije. ali zato mi drugi nisu dali spavati do otprilike 4.30. uglavnom, sad na dalje ukratko: malo spavala, rano se ustala, doručak, obukla haljinu, pred hotel, povorka, smrzavanje (veliki dekolte, nije ni čudo), misa, opet povorka, pa smrzavanje pred dvorcem zbog polaganja vijenca (ali smo mi ženske kao gušterice na sunce, na grijanje:o), a potom na livadu na mjestu gdje je sinoć bio koncert, lijepo na sunce, grijale se. nakon što su dečki odradili pucanje imali smo plesnu točku. to smo super odradili! rekli su nam da smo bili ODLIČNI!
baš smo ponosni na sebe
nakon što smo to odradili, malo smo bili kod lovaca, na travicu meku sjeli pa na ručak. nakon toga smo lijepo presvukli se, u autobus i natrag na rab
došli smo navečer negdje oko 21h.
a nakon toga ja sam još otišla i u grad do 2h.
uglavnom, sve u svemu, meni je bilo ODLIČNO I FANTASTIČNO
pozdraf
p.s. malo ugođaja s koncerta
PITALA SI ME-HLADNO PIVO
Pitala si me zašto tvoje ime
nikad ne provlačim kroz rime
zašto ga nikad ne ukrasim metaforama krasnim
pa da se time hvališ kolegicama s posla?
Ma nema šanse, nema tih para
da mi ikad budeš dio repertoara
pa da tvoje ime pjevuši 'ko stigne
da si sva'ko, tek tako, na brzinu, puni tišinu...
Mislim da bih razbio gitaru
da čujem da te fućkaju na pisuaru
da me jednog dana gledaš poniženo
iz kuta dućana gdje je sve u pola sniženo...
Ova pjesma o tebi, koja si mi sve na svijetu,
ovaj pokušaj da kažem ne izrecivo,
nikad se neće naći na nekom CD-u,
imati naslov, cijenu i barcode...
Zar da radio voditelj, kreštava glasa,
preko naše rime traži vlasnike pasa?
Da se ceraka, kao, dobra je zeka,
u svaki jebeni single ubaciti jingle? ...
Ništa nije sveto,
sve je bruto i neto,
sve je zabava ...
Bitno da nešto svira za žedna uha,
da nikog ne dira, dok pere il' kuha,
da narodu skrati onih osam sati,
i da ljepo stane među dvije reklame...
Ova pjesma o tebi, koja si mi sve na svijetu,
ovaj pokušaj da kažem ne izrecivo,
nikad se neće naći na nekom CD-u,
imati naslov, cijenu i barcode...
Pitala si me zašto tvoje ime
nikad ne provlačim kroz rime?
Zašto ga nikad ne ukrasim metaforama krasnim,
pa da se time hvališ kolegicama s posla?
petak, 18.04.2008.
da mi ne kažu...
eto, napokon da nešto napišem, da ne bi rekli: gle kako je lijena! mislim, to sam danas čula od best frendice, pa sam pomislila, bilo bi vrijeme nešto napisat
tijekom ovog vremena bila su dva rođendana na kojima sam bila, a treći se sutra smiješi. opet će cijeli dan mi bit prenatrpan, ali dobro. navečer u 20h imam probu u udruzi, i to u haljinama, jer sljedeći tjedan idemo u čakovec na nastup (tko hoće nek nas dođe gledat. mislim u čakovcu)
prošli tjedan smo pisali eseje, to je prvi dio nacionalnih ispita (ili probne državne mature) za ovu godinu (drugi dio je krajem petog i početkom šestog mjeseca). hrvatski smo pisali u srijedu, a engleski u petak. oboje sam uzela višu razinu. hrvatski smo imali napisat esej od 600 do 800 riječi. ja sam napisala 700
. točna sredina! a engleski smo morali napisat od 200 do 250 riječi. taman počneš pisat,a već moraš završit. grozno. inače, ja nisam baš neki pisač tekstova, i toga, ali hrvatski sam uspjela dosta toga napisat. sama sebi sam se načudila. veliki uspjeh
to vam je dosta za sad. tj. neznam šta još da napišem
kisikisi
i pozdraf
p.s. ovo mi je super pjesma
BONEY M.- RIVERS OF BABYLON
By the rivers of Babylon, there we sat down
ye-eah we wept, when we remembered Zion.
By the rivers of Babylon, there we sat down
ye-eah we wept, when we remembered Zion.
When the wicked
Carried us away in captivity
Required from us a song
Now how shall we sing the lord's song in a strange land
When the wicked
Carried us away in captivity
Requiering of us a song
Now how shall we sing the lord's song in a strange land
Let the words of our mouth and the meditations of our heart
be acceptable in thy sight here tonight
Let the words of our mouth and the meditation of our hearts
be acceptable in thy sight here tonight
By the rivers of Babylon, there we sat down
ye-eah we wept, when we remembered Zion.
By the rivers of Babylon, there we sat down
ye-eah we wept, when we remembered Zion.
By the rivers of Babylon (dark tears of Babylon)
there we sat down (You got to sing a song)
ye-eah we wept, (Sing a song of love)
when we remember Zion. (Yeah yeah yeah yeah yeah)
By the rivers of Babylon (Rough bits of Babylon)
there we sat down (You hear the people cry)
ye-eah we wept, (They need that ???)
when we remember Zion. (Ooh, have the power)
ponedjeljak, 10.03.2008.
subota-zagreb
pošto sam odlučila ne ić na maturalac u španjolsku, ići ću u subotu u zagreb na izlet. prvo idemo u modernu galeriju, a zatim imamo slobodno popodne, tj. tko želi može ić na izložbu marca chagalla. a navečer idemo u gavelu na predstavu: orfej silazi.
cijelo popodne slobodno. šta ću radit? nemam pojma! razmišljala sam o tome da skočim do jaruna (tamo uvijek nekog ima, bili kajakaši na treningu ili ne. ako su i na treningu, uvijek im smijem smetat:o) ipak ne dolazim tako često kod njih), ili ima nešto neznam točno gdje, ali znam da je nešto u vezi s irskom, i mislim plesom, moram se još raspitat, pa možda odem tamo.
u petak je bilo županijsko natjecanje iz matematike i ja sam treća. još ćemo vidjet dal idem na državno (iako bih to jako željela). za sad, što znam o nešto županija spadam među onih 9 što isto idu (inače idu svi prvi iz županija i prvih slijedećih devet po bodovima)
nadam se da ću ić na državno
i da će bit dobro u zagrebu
pozdrav
p.s. imam slobodno popodne, pa ako netko oće da se nađemo:o)
update 22:22, 14.03.2008.
p.p.s.-bit ću u importaneu, a poslije na zrinjevcu, irish maiden:o)
Tajči-Hajde da ludujemo
Ne moraš biti bogat i lijep
Samo budi dobar i pokloni mi cvijet
Ne moraš biti snažan i grub
Da budeš za moj svijet
Ti si momak za pobijede
Dvije prave riječi biti dovoljne
Plava zvijezda na nebu sja
Ti si onaj koji tajnu zna
Hajde da ludujemo ove noći
Hajde zaljubi se u moje oči
Tvoje su usne kao čokolada to mi se dopada
Hajde da ludujemo ove noći
Hajde zaljubi se u moje oči
Tvoje su usne kao čokolada to mi se dopada
Ne moraš biti bogat i lijep
Samo budi dobar i pokloni mi cvijet
Ne moraš biti snažan i grub
Da budeš za moj svijet
Ti si momak za pobijede
Dvije prave riječi biti dovoljne
Plava zvijezda na nebu sja
Ti si onaj koji tajnu zna
Hajde da ludujemo ove noći
Hajde zaljubi se u moje oči
Tvoje su usne kao čokolada to mi se dopada
Hajde da ludujemo ove noći
Hajde zaljubi se u moje oči
Tvoje su usne kao čokolada to mi se dopada
petak, 22.02.2008.
maškare su bile i prošle. već odavna. zato sad puštam sliku da se malo prisjetimo i toga
ovo su hani bani (me
) i kurtni love (žeka peka
)
šta se dalje događa? ništa novo. sve je konstantno. nitko me ne voli, uvijek sam sama, i taj sistem problema koji se nižu jedan na drugoga. nevjerojantan niz. ništa ne želiš iz tog niza, a sam se slaže.
no ima jedna dobra stvar u ovim danima koji su mi se događali. nakon razgovora s jednom osobom, prestala sam biti ljubomorna. napokon sam se rješila jedne zle karike u svom životu. i jako sam ponosna na sebe. i will buy myself a lolipop
:o)
ali bilo je i ružnih dana u ovom periodu, koje neću spominjat jer me dosta povrijedilo to. znate, najgore je kad ti netko nešto radi iza leđa, i pogotovo ako ti je to prijateljica (mislim da je nikad više u životu tako neću nazvati), i onda ti još najbolji prijatelji prešute o tom. ali nema veze, i do sad su me ljudi vrijeđali svojim postupcima, pa zašto bi sad prestali?
pozdraf
GIBONNI-ČINIM PRAVU STVAR
Možda dogodi se čudo
I onda uspijem prešutjeti
Teške riječi i sve grubo
Sve što ljudi govore kad se više ne vole
Možda se jednom rodi nada
I onda uspijem ti priznati
Da si najbolja do sada
A da s tobom nijedna ne može se mjeriti
Nema pravila
Tu nema pameti
Kad nastupi tišina
Mi smo dvoje ljudi što se ne mogu razumjeti
I činim pravu stvar (ne spominjem te ja)
Jezik pregrizem da ne bi opsovao
Ovaj život što ga dijelim napola
I kada poželim ja
Jezik pregrizem da ne bi opsovao
Ovaj život što ga dijelim napola
Što je moje, što je tvoje?
Tako ne mogu razmišljati
Sve smo gradili u dvoje
I sve iz temelja sad ćemo podijeliti
Kome noć a kome dan?
Ne, tu nema pameti
Kad nastupi tišina
Mi smo dvoje ljudi što se ne mogu razumjeti
p.s. ova pjesma nije nikom posvećena
nedjelja, 20.01.2008.
valjda dolaze i tako bolja vremena...
stanje se poboljšava, dobro je
sinoć sam bila u gradu s frendicama pa s ostatkom društva. bilo je super.
za početak, sama sebi izgledala sam manje debelo nego inače, štoviše, izgledala sam si zgodno. imala sam crnu dekoltiranu majicu dugih rukava, sivosmeđu suknjicu koju mi je majka u subotu ujutro kupila i nju čizme koje je isto majka kupila (ali ja izabrala) u rijeci u utorak.
išle smo Sanja, Iris i ja, pa smo svratile na stanicu gdje smo se trebali nać od nove godine za popit do kraja, ali smo nakon mukotrpnog otvaranja boce bijelog vina (čak ih je sudjelovalo 6 od 7 cura. boca tamo ne bješe otvorena), nas tri otišle prošetat po gradu, pa smo svratile u amić. Kiki je bio dj, pa i mjuza nije bila loša. pa smo otišle do osoba s početka, pa do društva i onda opet u amić gdje smo plesali. i dalje se sve odvijalo kako se odvijalo, uglavnom, bilo bi dosadno da sad prepričavam, iako je i do sad to bilo
što se tiče novogodišnjih odluka...
1., 3. i 5.- 3 went down, 5 more to go
4.- sinoć sam ga upoznala
i sad sam hepi zbog ovog zadnjeg. prvo sam mislila da ono, upoznali smo se i to je to, više se nikad nećemo pozdravit, ali danas sam ga vidila i pozdravil me prvi, tako da sam sad hepi! jupi!!!!!!!!!!!!! (ovo zadnje... totalno se ponašam kao klinka, ali to vam je tako kad ste napokon sretni zbog nečeg nakon dužeg vremena)
pozdraf
p.s. ovu pjesmu sam čula neki dan i baš mi je dobra
VANNA feat. OLIVER DRAGOJEVIĆ - Bas Kao Ti I Ja
Priznajem da postajem
privremen i pobijeđen
podijeljen
Hodam i tražim, a noge mi bose
puštam da idu, da tijelo mi nose
znam, jednom moram naći kraj
Kako se zovem i gdje mi je lice
mada jos dišem i kuca mi srce
ne, nesto mi nedostaje
Zauvijek tvoj, ljubav je dobra i ljubav je zla
zauvijek tvoj, baš kao ti i ja
zauvijek tvoj, reci mi opet da zauvijek znam
zauvijek, zauvijek tvoj
Pristajem da pobjegnem
ko sad kom' nedostaje
pitam se
Gdje je sad ljubav, da spasi nas dvoje
srce mi daješ, ali ja ne dam svoje
ne, ni tebi, ni drugome
Odjednom budim se, bosonog stojim
sam sa životom, bez nje koju volim
hej, od ljubavi se umire
Zauvijek moj, ljubav je dobra i ljubav je zla
zauvijek moj, baš kao ti i ja
zauvijek moj, reci mi opet da zauvijek znam
zauvijek, zauvijek moj
Kazni me i spasi me
poznaje li ljubav sve
ranjene
subota, 05.01.2008.
postoji li takva osoba uopće na ovom svijetu?
baš sam se vratila s probe, i nabrzake sam skočila na net samo da napišem post, pa da se mogu spremit za grad
naravno, već duže vrijeme razmišljam o ovome. i uvijek dođem do istog zaključka.
osobno, ja obožavam negdje sjest i gledat ljude kako prolaze i kako se ponašaju. ne komentiram i ne osuđujem ih, već ih samo gledam i promatram.
i tako isto gledam i osobe koje smatram prijateljima. njihovo ponašanje. i znate, nakon određenog vremena pomislite: jesu li te osobe uopće moji prijatelji kao što se izdaju da jesu? inače, ja sam osoba koja će svakoga saslušati. obožavam slušat ljude. zaista. mogu ih satima slušat, i smatram da je to jedna moja dobra strana. bilo tko mi može prići i ja ću ga saslušat.
ali postoji problem u ljudima koji ne žele slušat druge.
gledam od sebe. nikad nikome se nisam izjadala. toliko često imam potrebu za tim, ali jednostavno nitko neće da me sasluša. kao i te osobe koje smatram prijateljima. hoćeš im nešto reć i onda ti samim svojim pokretom dokažu da te ne žele slušati, ali i ništa drugo.
u ovom današnjem svijetu, kakav je takav je, više ne postoji čovjek koji će stati i saslušati te. neznam dali u ovom svijetu uopće postoji netko tko mari za nekoga drugoga? tko će primijetiti kada si loše volje, kada si u totalnoj depresiji i tko će ti prići i popričati s tobom. ma, netreba ni popričati, samo da bude tu, da znaš da ta osoba će bit tu uz tebe kad je zatrebaš.
ja očigledno nemam tu osobu. sve koje smatram prijateljima baš i ne ispunjavaju ono nešto što bih htjela imati od njih.
voljela bih da imam nekoga samo da bude tu. da znam da će znat prepoznat kada sam u depresiji i kada će htjet bit uz mene u najtežim mi trenutcima.
kako sam pročitala na jednom blogu: trebam osobu s kojom ću moć otić na piće i onda da možemo skupa šutiti o istom...
voljela bih takvu osobu što prije pronaći. ili...
postoji li takva osoba uopće na ovom svijetu?
pozdraf
srijeda, 02.01.2008.
da, znam...
sretna vam nova 2008. godina, za koju ne vjerujem da će bit puno bolja od prošle.
slavila sam novu s razredom. bilo je ok. nije za žalit se. slavili smo u kamporu, pa smo oko 2:30 otišli s taxijem u grad. ajd, ni u gradu nije bilo loše.
i tako...
kao i svi ljudi, i ja sam donijela neke odluke za ovu prijestojeću godinu:
1. smršavit najmanje 8 kg
2. više trenirat
3. opet 1.
4. upoznat onog lika (vi ne znate kojeg:o)
5. opet 1.
i mislim da su to sve odluke.
a sad o tome kad sam bila kod bake...
prije nove godine sam se ošišala i ofarbala u crveno. nije loše. bar ja mislim. bili smo u đakovu pogledat katedralu,...
a i napadalo je puno snijega...
vidjela sam baku (ono najvažnije), rodbinu,... dobila nove traperice (napokon!) i crnu majicu (također).
i to je sve!
pozdraf
Tutti frutti-Jedina
Jedina,
ti si bila život moj
zadnja zvijezda što na nebu sja
na srcu svom ti si čuvala
našu ljubav u gnijezdu od šećera
a ja željan lutanja, novih svitanja
rasuo sam putem bisere
sada praznih kofera
tu pred tvojim vratima
znam da nema nade bez tebe
Jedina, moja jedina
ti još tečeš ko oluja mojim venama
Jedina, moja jedina
mi smo pali samo korak ili dva od sna
moja jedina..
petak, 21.12.2007.
hm, da
nastave napokon više nema, tako da došlo je do frajcajta, iliti slobodnog vremena
. iskreno, napokon, jer sam mrtva umorna
. svaki dan škola, pa treninzi, pa ovo ono. dosta! sad se odmaram
.
jučer je došla seka doma (nisam je vidjela oko mjesec dana). bila je tjedan dana po dalmaciji s faxom, tako da je dojmova puno, ali i ja sam dobila poklon. ko da je znala da će mi se svidjeti. dobila sam smeđu kožnu narukvicu, kružni isjeci po njoj, na istu stranu, uglavnom, TOTALNO MRAK NARUKVICA
. i da, kupila ju je kod jupiterovog hrama u dubrovniku. tenk ju veri mač nita!
a sad dalje...
danas sam dobila paketić od rođice iz njemačke, koja mi je kao druga sestra. još meni sestra nosi i govori: za tebe je. ja gledam, šta sad?! ja nikad ne dobivam poštu. i otvorim ja, kad ono cd od nickelbacka-all the right reasons. cool! ne fenci-šmensi, već cool! tenk ju veri mač dunja!
sljedeći tjedan idem kod bake u slavoniju, u slavonski šamac, 26.12. i ostajem do 30.12. lijepo je vidjeti baku. malo će bit dosadno, ali valjda ću izdržat. uvijek mogu izać na ulicu, odnosno na kapiju i gledat aute kako prolaze dok mi sige cure iz nosa
. to je najveća zanimacija
. zato ovu subotu, sutra, ima da bude super vani.
sutra još moram i na domijenak u udrugu samostreličara. i to se treba obavit, nije da se žalim...
i tako... šta još moram napisat? nemam pojma.
aj hejt majself. eto. to trenutno mislim. zašto? zato. iskompleksirana sam osoba i imam pravo to reć dok netko ne dokaže suprotno
kisikisi i pozdraf
p.s. bit će još postova ove godine. najmanje još dva
neznam dali je već bila ova slika ili ne ali uglavnom...(punta frkanja slikana sa zvonika sv. ivana evangeliste). za ugođaj
FOO FIGHTERS-Cold Day In The Sun
Took the high dive into your brain
And you made your lonely calls
You just might wear your welcome out
If you don’t let it go
There’s nothing that you couldn’t say
Cuz you’ve said it all before
I think it’s time you walked this lonely road
all on your own
It’s your cold day in the sun
Looks like your bleeding heart has already won
I wish I could take it away
And save you from yourself
You get so lost inside your head Like no one
else Are you looking for someone to blame?
Did you blame me all along?
You’ll take the heat
But you would never take the fall
It’s your cold day in the sun
Looks like your bleeding heart has already won
You’re so afraid that you are the only one
You are the only one
You know
Don’t be afraid cuz you’re not the only one
You’re not the only one
I know
nedjelja, 09.12.2007.
pasirano
trenutno baš nisam najbolje volje za pisanje i to sve. stanje se samo pogoršava, nadam se boljem vremenu, ako će ga i biti uopće. stanje je gore od gnjecavosti, uglavnom trenutno je pasirano (odakle ja vučem ove riječi za stanja čovjeka???)
no dobro, htjela sam napisat nekakav post, tek tako. pa sam razmišljala o čemu bi pisala. i dok vam pišem o tome kako sam razmišljala napisat post, ali da nisam znala o čemu, post je skoro već bio gotov...
uglavnom, danas sam napokon poredila radni stol da imam mjesta za učenje. do sad sam se stiskala skupa s onom hrpom papira od mementa koje svako malo si radim. sve sam ih pokačila i strpala u kutiju (možda mi pomognu na državnoj maturi ili faksu). i tako...
neznam šta da još napišem...
ma, i ovo je već previše. više sreće drugi put.
pozdraf
p.s. u petak sam pronašla jednu kasetu (za radio. se sjećate uopće kako one izgledaju?) uglavnom, ja ih imam još puno, a pronašla sam kasetu od aque (njihova poznate pjesme su doctor jones, lollipop(candyman) i barbie girl)
Turn Back Time-Aqua
Give me time to reason,
give me time to think it through
Passing through the season,
where I cheated you
I will always have a cross to wear,
but the bolt reminds me I was there
So give me strength,
to face this test tonight
If only I could turn back time
If only I had said what I still hide
If only I could turn back time
I would stay for the night. For the night...
Claim your right to science
Claim your right to see the truth
Though my pangs of conscience,
Will drill a hole in you
I seen it coming like a thief in the night,
I seen it coming from the flash of your light
So give me strength,
to face this test tonight
If only I could turn back time
If only I had said what I still hide
If only I could turn back time..
I would stay for the night
The bolt reminds me I was there
the bolt reminds me I was there
If only I could turn back time
If only I had said what I still hide
If only I could turn back time
I would stay for the night
ponedjeljak, 26.11.2007.
gnjecavo
neki znaju šta je, a neki ne
uglavnom, to je moje trenutno psihičko stanje
inače, malo sam izmjenila boxeve
pozdraf
nedjelja, 18.11.2007.
napokon....
dva tjedna nisam imala internet... u neku ruku bilo je katastrofa, a u neku ruku super. katastrofa je bilo što nisam mogla ić po blogovima, a super što nisam svaki dan sjedila na jedva pola metra od monitora po sat dva.
zato sad imam mnogo toga za napisat...
počinjem s politikom.
gledam već duže vrijeme ove reklame od hdz-a, što na tv-u, što u novinama, i sad ja promislim malo. pišu dali smo učenicima besplatne knjige
, i na vrhu - ostvareno. vraga crnoga je ostvareno! oni sigurno ove godine nisu dali oko petstotinjak kuna za knjige. besplatne knjige dobila je osnovna škola i prvi razredi srednjih škola, a nas starije - tko vas šiša! kako govori sanader - idemo dalje. pišu besplatni domovi. i tu isto vraga crnoga! besplatne domove dobili samo prvašići. no, idemo dalje. besplatni prijevoz. isto crni vrag! ovi iz prve zone, gdje se i nalazi većina domova, opet moraju plaćat karte za bus ili tramvaj. samo kad već do tud, triput su zalagali. a da o ostalom i ne govorim. državni dug se samo povećava s njima. no, da ne ulazim u daljnje komentare o hdz-u i njihovoj reklami, jer mi bi se o tome dalo napisati koliko je laži tamo...
zato ćemo sada o meni. za promjenu
dobila sam nove sunčane naočale! zapravo, to su bile mamine, a sad su moje. još su u super stanju, pa se uskoro pojavljujem s njima u javnosti. najvjerojatnije već sutra ili preksutra. ako mi ostavite dobar komentar
onda sam se sjetila da sam prije nešto više od godinu dana dobila cipele na ogromnu petu (8,5cm). bile smo rođica i ja na rasprodaji u njemačkoj u nekoj ogromnoj trgovini cipela, i ja ispalim da su super i dobijem ih. nisu bile skupe, ali je vježbanje hodanja u njima po kući katastrofa. mislim da nikad neću naučit hodat u visokim petama
i za kraj, još šta se dogodilo.
sjetila se ja da još imam hlače koje sam nosila u sedmom razredu, kad sam bila u formi i kad sam izgledala kako treba. prije jedno tri mjeseca jedva bi ih navukla na sebe a zakopčavanje je bilo apsolutno nemoguće! i sinoć, razmišljam ja šta ću obuć za u grad. i slučajno pogledam na dno ormara i ukužim te hlače. i sve ih gledam oću li probat ili neću. jer ako ih ne uspijem obuć, past ću u još veću depresiju nego što sam sad. i odlučim se ja za pokušaj oblačenja. navučem jednu nogavicu bez problema. pa zatim polaku drugu, i nju bez problema. idem zakopčat, a ono isto bez problema. i sad sam sva sretna tako da sam sinoć išla u njima van, i to sa smješkom od uha do uha
još treba skinut koju kilu i bit će savršeno
pozdraf
p.s. malo ramonesa za kraj, da me podsjeti na sinoć
Ramones - Pet Sematary
Under the arc of a weather stain boards
Ancient goblins, and warlords,
Come out the ground, not making a sound,
The smell of death is all around,
And the night when the cold wind blows
No one cares, nobody knows.
I don’t want to be buried in a pet sematary
I don’t want to live my life again,
I don’t want to be buried in a pet sematary
I don’t want to live my life again.
Follow victor to the sacred place
This ain’t a dream, I can’t escape
Molars and fangs, the clicking of bones,
Spirits moaning among the tombstones,
And the night, when the moon is bright,
Someone cries, something ain’t right.
I don’t want to be buried in a pet sematary
I don’t want to live my life again,
I don’t want to be buried in a pet sematary
I don’t want to live my life again.
The moon is full, the air is still,
All of the sudden I feel a chain,
Victor is grinning, flesh rotting away,
Skeletons dance, I curse this day,
And the night when the wolves cry out,
Listen close and you can hear me shout.
I don’t want to be buried in a pet sematary
I don’t want to live my life again,
I don’t want to be buried in a pet sematary
I don’t want to live my life again, oh, no, oh, no
I don’t want to live my life again, oh, no, oh, oh
I don’t want to live my life again, oh, no, no, no
I don’t want to live my life again, oh, oh
petak, 12.10.2007.
ne mogu vjerovat da je to jedna žena mogla reć!
dan je počeo sasvim normalno. pospano sam hodala do škole, odspavala prvi sat, itd, i itd. došla doma, ručala i uzela prolistati novine, po običaju. bio je to jutarnji list. i listajući naiđem na članak u čijem naslovu stoji: "Svaka žena vrijedi koliko ima djece". to je ujedno bila i izjava zastupnice hdz-a ivane sučec trakoštanec. mislim, da jedna žena takvo nešto može reć!!! zgrozila sam se!!! i tijekom čitanja tog članka i zgražanja nad ovim riječima ove glupe žene, nečeg se sjetih... bilo je to u nedjelju tijekom mise, tj. tijekom propovjedi. velečasni je izjavio: "žena vrijedi i pruža onoliko ljubavi koliko djece ima" ne slušavši pozorno u tom trenu, nije mi ni došlo do mozga što je on rekao. ali danas, kad me ovaj članak na to podsjetio, i izvukao taj dio propovjedi iz mog mozga, sad se zgražam i nad našim popom. da jedna takva osoba može to reći! mislim stvarno! to je rekla osoba koja je kao sveta, poslana da širi božju riječ!
ja vjerujem da bog to sigurno nije rekao!
jer svi su ljudi jednako vrijedni i pružaju ljubav koliko mogu!
to ne znači da ako žena ne može zatrudnjeti da je manje vrijedna i da ne pruža ljubav!!! ili ako ima jedno, a ne sedmero djece!!!
osobno, ove izjave su me jako pogodile! gdje svijet ide ako ljudi ovako razmišljaju?
ove riječi su sramota za one ljude koji su ih izrekli
a što se tiče ovih riječi, samo još ovo mogu dodat:
Majka Tereza nije imala djece, ali je svoju ljubav dijelila što je najviše mogla
